TREN

I kosti i koža i meso i svijest

tek trenutak za svu povijest

potratiš ga i nikad više.

Zato ne propusti sanjati,

ne propusti gledati u zvijezde

za lijepih svibanjskih noći,

ne propusti preležati na livadi

kolovosko veče

i s najdražima se zbiti oko peći

u snježnim zimskim noćima

tamo oko Božića,

ne propusti skočiti u more za ljetne žege

onako ležerno kao što to čine djeca,

ne propusti učiniti koju totalnu ludost

čisto onako da ne budeš dosadan

i ne zaboravi bar jednom zaplesati na kiši

poljubi je svakog jutra isponova

onako kao da si je tek upoznao,

ne očekuj od života darove

već se daruj ovom ludom svijetu,

pa kad odeš neka reknu:

falit će!

Tako i kosti i koža i meso i svijest

ostat će negdje u ladicama

i sjećanjima ljudi, na išaranim papirima,

i onim zgužvanim, neuspjelim pjesmama,

i nemoj ga potratiti, dok iščezavaš i sve je tiše

jer taj tren nećeš doživjeti, nikada, nikada više.