KAMENI STUP

Stajao je kameni stup
u dvorištu Pilatova dvora.

Nije on to htio,
ali njegova lijepa struktura
bila je nagrđena namjenom,
ta nije kamen stvoren da muči,
on je stvoren da svojom ljepotom oduševljava
i da pod rukom umjetnika
stvara najljepše skulpture,
on je stvoren da kuće gradi
i visoke gorde stupove
što sjaje se tisućama godina,
a ne da veže ruke ranjenima,
ni da upija krv osuđenih.

Stup je poznavao mnoge patnje,
ali ova je bila i suviše teška,
patnja nevinoga uvijek ga je pogađala,
ali patnja ovog čovjeka, i Boga,
nije mogo´ shvatiti zašto mu to rade,
o Njemu čuo je samo riječi hvale,
dok potiho su pričali vojnici,
o Njemu čuo je samo dirljive i predivne priče,
svi su govorili da ne može biti
nego nadzemaljsko biće.

A vi lanci, dajte, pustite ga da odleti,
da odleti u daleko nebo, u slobodu kao ptica.
O, da sam barem poput vas od željeza,
pa da iskuju od mene najoštriji mač,
kako bih ga samo branio, da znaš,
pošaljite, pošaljite Arhanđela Mihaela,
i vojsku da ga brani,
ali On ne da,
ovo mora iznijeti sam,
ovo je taj najteži čas,
On mora platiti mjesto vas.